Nakon svega što se dogodilo zadnjih dana (miris naftalina, čavrljanje, misli, prijatelji, želje, kave, šalica itd.), sada sam pokušao na trenutak zastati i zapitati se je li sve U REDU. Da! U redu je jer više ne trebam "Dodatnu literaturu" koju svakodnevno dobivam e-poštom. Više volim vidjeti samo predmet, zatvoriti e-mail i shvatiti da je ono što osjećam važnije i stvarnije od onoga što je tamo napisano. Više me ne zanima.
Ne treba mi "Dodatna literatura" da bih shvatio neke stvari i živio. Prije nekoliko dana sam mislio da će se sve promijeniti nabolje i osjećao sam se krivim zbog onoga što sam učinio. Nisam učinio ništa loše. Volim boje, snove, želje, tijela, predmete, navike.
Čudno je da sada zaspim i probudim se uz zvuk klavijature. I znate što je čudno? Da se osjećam dobro. Danas sam se probudila u "rafalu" boja. Pričali su tiho na uzglavlju kreveta kako ne bi ometali moje snove. Jedan plavi je bio u mojim mislima i znao je sve. Apsolutno sve. Žuto-crni moraju još puno naučiti kako bi me razumjeli.
- "Stekli ste tlo"
- Iskoristit ću ga u pravo vrijeme.
Ugodna večer!
A. Hvala!
